Popularizacija hrvatskih povijesnih orgulja i orguljske glazbe zadatak je koji otvara cijeli niz potreba i (ne)mogućnosti. Deseci autentičnih instrumenata uništenih ili ukradenih na okupiranom teritoriju Banovine i Pounja, dijela Sisačko – Moslavačke županije, odnosno Sisačke biskupije u vrijeme Domovinskog rata; spaljene i uništene crkve; ovdašnjim prilikama ukinute mogućnosti novim naraštajima domaćeg stanovništva da ožive i njeguju tradiciju koja je uspješno odolijevala stoljećima u tom zavičaju; a usporedo s tim unaprjeđivanje svih nastojanja koja pomažu da glazba postane općim dobrom sviju – sve nas to obvezuje na akciju kojoj je cilj osvještavanje javnosti o vrijednostima koje nam usput nehajno promiču. Jedino sredstvo kojim trenutno raspolažemo za ispunjenje toga cilja je – glazba!

Tragom orgulja Sisačke biskupije sastavili smo kartu sveg našeg orguljaškog blaga koje je preživjelo unatoč vremenu nesklonom preživljavanju i Domovinskom ratu koji je poharao gotovo sve kulturno blago Hrvatskog Pounja i Banovine. Ostali su tek ostaci ostataka najstarijih slavnih utvrda. Šireći svoje granice iz Siska do rubova Sisačke biskupije, festival je počeo ispunjavati svoj najvažniji cilj: okupiti i očuvati orguljašku baštinu ovog kraja te vratiti orgulje u župe u kojima ih više nema što zbog sustavnog zanemarivanja tijekom prošlog režima, što zbog velikog stradanja tijekom Domovinskog rata. Zalaganjem sisačkog biskupa, mons. Vlade Košića, patrona festivala, nove crkve izgrađene na mjestu srušenih – Župna crkva sv. Lovre u Petrinji i Župna crkva sv. Ivana Nepomuka u Glini – dobile su vrijedne orgulje, kao i župne crkve u Žažini, Hrvatskoj Kostajnici te Bazilika sv. Kvirina u Sisku. S novim instrumentima, rasle su i festivalske mogućnosti, odnosno širio se glazbeni repertoar.