Umjetnici

ALEN KOPUNOVIĆ LEGETIN – orguljaš, zborovođa i skladatelj.

Osnovno i srednje glazbeno obrazovanje stekao je u Subotici (maturirao je na teoretskom i klavirskom odjelu), a diplomirao 1997. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u razredu prof. Ljerke Očić. Za vrijeme studija bio je stalni orguljaš crkve Dječačkog sjemeništa na Šalati te orguljaš crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu. Tijekom studija nagrađen je Rektorovom nagradom Sveučilišta u Zagrebu. Studijske godine 1998./1999. usavršavao se na znamenitom Sveučilištu Mozarteum u Salzburgu, u razredu prof. Elisabeth Ullmann, a 2004./2005. na Papinskom institutu za crkvenu glazbu u Rimu, smjer liturgijska glazba, kod maestra Valentina Miserachsa, te orgulje kod maestra p. Thea Fluryja. Od 1999. do 2016. djeluje kao orguljaš i zborovođa u crkvi sv. Lovre u Požegi, pontifikalni zborovođa i orguljaš u katedrali, umjetnički voditelj Požeških orguljaških večeri i dirigent HKUD-a Vijenac Požega. Od veljače 2017. godine do rujna 2020. bio je orguljaš i zborovođa u župi Blagovijesti – Navještenja Gospodinova u Zagrebu. Orguljaš je zborovođa u župi sv. Maksimilijana Kolbea na Bijeniku u Zagrebu. Često nastupa kao solist ili uz orkestre Zadarski komorni orkestar i Orkestar HV, Orkestar HRT, Varaždinski komorni orkestar i Dubrovački  simfonijski orkestar.

Sudjelovao je na brojnim festivalima: Zagrebački ljetni festival, Glazbene večeri u Sv. Donatu, Rapske večeri, Varaždinske barokne večeri, Požeške orguljaške večeri, Osorske glazbene večeri, Makarsko kulturno ljeto, Festival sv. Marka, ciklus koncerata Orgulje Heferer, Ars Organi Sisciae, Organum Histriae. Također nastupa kao korepetitor te komorni glazbenik uz instrumentaliste i vokalne soliste te ima uspješnu suradnju s muškim klapama Stine i Leggero za koje aranžira i sklada. Bavi se i skladanjem liturgijske i duhovne glazbe (mise, moteti, psalmi). Umjetnički je ravnatelj vokalno-instrumentalnog sastava Capella Lignum – festivalskog ansambla Festivala drvenih kapela Sancta Barbara. Član je tria Fiat lux uz Josipu Lončar sopran i trubljača Daria Teskeru. Bio je član žirija županijskih i državnih natjecanja orguljaša. U Subotici mu je 1998. dodijeljena Antušova nagrada za promicanje kulture bačkih Hrvata. Godine 2010. uručena mu je Godišnja nagrada grada Požege za doprinos glazbenoj kulturi, a 2013. Povelja Oratorijskoga društva crkve sv. Marka iz Zagreba kojom je proglašen počasnim članom. Njegov solistički album Portret kraljice objavljen je 2011. u izdanju diskografske kuće Croatia Records. Godine 2020., u izdanju izdavačke kuće Aulos, objavljen je nosač zvuka Hrvatski glazbeni barok, snimka koncerta s Varaždinskih baroknih večeri gdje je nastupio kao čembalist i orguljaš uz našu proslavljenu primadonu i umjetnicu Dunju Vejzović. Sklada većinom liturgijsku glazbu- motete, mise, psalme, litanije, i skladbe za solo glas. Novi solistički album naziva Cantantibus Organis, koji je snimio na izvrsnim orguljama požeške Katedrale sv. Terezije Avilske, objavljen je 2023. godine pod etiketom diskografske kuće Croatia Records. Godine 2024. objavljena su mu dva nosača zvuka u nakladi Nota Bene Records, prvi sa muškom klapom Leggero na kojem se nalaze i njegove autorske skladbe za klapu i orgulje, a drugi album pod naslovom Magnificat je snimio uz Muški quartet ADORE i to hrvatske Marijanske skladbe kroz liturgijsku godinu. Član je Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.

Operni pjevač Igor Krišto glazbenu naobrazbu započinje i završava u Glazbenoj školi Požega kao glazbeni teoretičar. Nakon toga pohađa satove solo pjevanja kod profesora Stojana Stojanova Gančeva. Potom polaže audiciju u zboru Hrvatske radiotelevizije, postaje njegovim članom i sudjeluje u brojnim projektima. Studij solo pjevanja u klasi prof. Vlahe Ljutića diplomirao je na Umjetničkoj akademiji J. J. Srossmayera u Osijeku 2019. godine. Kao student pjeva uloge Monostatos, Erster Priester, Erster Geharnischter u Mozartovoj operi Čarobna frula, Ferando u Mozartovoj operi Cosi fan tutte, Rodolfo u operi La bohème, Giacoma Puccinia, Basilio i Don Curzio u operi Figarov pir, W. A. Mozarta. Tijekom studija zapošljava se u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku. Svoj debi ostvaruje u ulozi Prince Radiami von Lahore u opereti Die Bajadere, Emmericha Kalmana te u opereti Die Csardasfürstin u ulozi Edwina Ronalda. Nakon stečenog iskustva u operetama, prvi operni debi postiže u ulozi Manrica u operi Trubadur, Giuseppea Verdia. Također, postaje zapažen u premijernoj izvedbi Samsona u operi Samson i Dalila, Camille SaintSaёnsa i ulozi Cavaradossia u operi Tosca, Giacoma Puccinia. U sezoni 2022./2023. priprema ulogu Cania u operi Pagliacci, Ruggera Leoncavalla te Otella u operi Otello, Giuseppea Verdia. Trenutno djeluje kao solist Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.

Kristijan Kostić osnovnu i srednju glazbenu naobrazbu, glazbenik gitarist, stječe u Požegi. Nakon završene srednje škole upisuje Šumarski fakultet u Zagrebu, gdje diplomira 2015. godine. Tijekom studija redovito pohađa satove solo pjevanja kod profesorice Darije Hreljanović te profesorice Viktorije Badrov pri glazbenoj školi Blagoje Bersa u Zagrebu. Od 2018. djeluje kao voditelj i član klape Sveti Lovro iz Požege. 

Antonio Bogojević osnovno i srednjoškolsko glazbeno obrazovanje, glazbenik teoretičar, završava u Požegi gdje je i pjevao u katedralnom zboru. U Zagrebu pohađa satove pjevanja kod profesorice Viktorije Badrov. Od 2013. godine pjeva u klapi Stine s kojom osvaja mnogobrojne nagrade na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. Također, pjevao kao vanjski suradnik u Zboru HRT-a. Student je solo pjevanja u klasi doc. art. Margarete Klobučar na Muzičkoj akademiji u Puli.

Vjekoslav Hudeček osnovnu i osnovnu glazbenu školu, te Gimnaziju završio je u Požegi. Na Glazbenoj akademiji u Splitu diplomirao je solo pjevanje u klasi izv. prof. Nelli Manuilenko. Od 2011.-2018. godine radi u Zboru HRT-a kao stalni vanjski suradnik na svim projektima zbora, a zatim polaže audiciju za stalno radno mjesto u Zboru HRT-a, te je zaposlen na neodređeno vrijeme. 2006.-2019. godine sudjeluje u projektima Zbora HNK Split, Zbora HNK Zagreb, ansambla Antiphonus i brojnim drugima. Od 2022. godine postaje solist zbora HRT-a.

DUBRAVKO ĆEPULIĆ POLGAR (Zagreb, 1999.) Prvu poduku iz glasovira dobiva od prof. Domagoja Gušćića. Od svoje 13. godine uči orgulje kod prof. Hrvoja Žagmeštra te kasnije kod prof. Pavla Mašića u Glazbenoj školi Pavla Markovca, a od 17. godine čembalo kod prof. Franje Bilića. Triput je prvonagrađen na državnom natjecanju iz orgulja (2015., 2021., 2023.), jedanput na Međunarodnom natjecanju IMMCC u Mariboru te je dobitnik dvaju Oskara znanja i triju Rektorovih nagrada. Od 2015. glavni je orguljaš crkve Bezgrješnog Srca Marijina u Zagrebu, a od 2023. naslovni je orguljaš Klape „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice. Koncertirao je u Hrvatskoj, Austriji, Italiji i Sloveniji. Nastupao je na hrvatskim glazbenim svečanostima poput Varaždinskih baroknih večeri, Osorskih glazbenih večeri, Pasionske baštine, Ars organi sisciae. Majstorske tečajeve pohađao je kod mnogih orguljaša i čembalista (H. Albrecht, J.-B. Dupont, J. Johnstone, N. Laube, E. Lebrun, D. Marinčić, B. Moimann, Th. Ospital, O. Penin, T. Sevšek Šramel, Y. Uyama Bouvard). Surađivao je s mnogim hrvatskim ansamblima, zborovima i orkestrima (Antiphonus, Palma, Zbor i orkestar Hrvatske radiotelevizije, Zagrebačka filharmonija…). Orgulje je diplomirao 2023. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Marija Penzara, a čembalo 2024. u razredu prof. Pavla Mašića. Poslijediplomski studij orgulja završio je na Umjetničkom sveučilištu u Grazu u razredu prof. Ulricha Walthera. Od 2024. godine naslovni je asistent za orgulje na Muzičkoj akademiji (razred prof. Marija Penzara).

HRVATSKI BAROKNI ANSAMBL

Hrvatski barokni ansambl najznačajniji je hrvatski ansambl specijaliziran za povijesno obaviještenu interpretaciju glazbe baroknog razdoblja i bliskih epoha, na originalnim glazbalima i njihovim replikama.

Ansambl je utemeljen 1999. godine i okuplja glazbenike mlađe generacije, zaljubljenike u iskonski zvuk i stilski obavještenu interpretaciju koja je u skladu s duhom i poetikom vremena u kojem je nastala. Ravnateljica ansambla je renomirana violinistica Laura Vadjon.

Uz 25 godina održavanja konceratnog ciklusa s profiliranim tematskim programima u Zagrebu, redoviti su gosti brojnih domaćih i stranih festivala (Varaždinske barokne večeri, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Korčulanski Barokni Festival, Zagrebački barokni festival, Glazbene večeri u sv. Donatu, Histria festival, Osorske glazbene večeri, Koncerti u Eufrazijani, Rovinjsko glazbeno ljeto, Lubeničke večeri, Ljetne priredbe u Krku, Pasionska baština, Organum Histriae, Barokna glazba u baroknoj crkvi u Osijeku, Mostarski festival, Paško ljeto, Brodsko ljeto, Festival hrvatske glazbe u Beču, Festival duhovne glazbe srednjoeuropskih zemalja u Rimu, Beogradski festival rane muzike, Festival Brežice, Festival Tesori musicali Toscani u Pisi, Festival „Misiones de Chiquitos“; Bolivija, Festival „Esteban Salas“; Havana-Kuba, Tartini Festival u Piranu, Festival in old Krakow… kao i drugih Festivala u Austriji, Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj, Finskoj, Švedskoj, Francuskoj, Belgiji, Slovačkoj, Estoniji, Poljskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Argentini, Španjolskoj, Portugalu, Nizozemskoj…

HRBA je u proteklih 25 godina ostvarila suradnju s ponajboljim svjetskim umjetnicima, specijalistima za izvođenje barokne i klasične glazbe. Ovdje su samo najznačajniji suradnici, gosti i prijatelji ansambla: Catherine Mackintosh, Herve Niquet, Enrico Onofri, Laurence Cummings, Andreas Helm, Rachel Brown, Alessandro Tampieri, Jaap ter Linden, Richard Egarr, Jacques Ogg, Werner Ehrhardt, Marcello Gatti, Stefano Montanari, Aapo Hakkinen, Philip Pickett, David Staff, Theresa Caudle, Russell Gilmour, Peter van Hauwelingen, Mimi Mitchell, Christopher Lawrey, Hugo Hymas, Mitchell Sandler, Shalev Ad-El, Adrian Butterfield, Peter Lönnerberg, Ryo Terakado, David Bates, Peter van Heyghen, Gail Hennesy, Andrew Lawrence King, Benjamin Bayl, Martyna Pastuszka….

Ansambl surađuje s brojnim vokalnim solistima (Stražanac, Runje, Lazar, Barić, Bilić, Hrkać, Lucić, Čargo…) te posebno s akademskim zborom Ivan Goran Kovačić u izvedbama velikih oratorijskih djela.

U programima HRBA-e zastupljeni su i hrvatski kompozitori, odnosno oni koji su djelovali na ovom području (F. Sponga-Usper, G. Usper, T. Cecchini, V. Jelić, I. Lukačić, G. Puliti, L. Sorkočević, M. Stratico, I. M. Jarnović…). HRBA je zaslužna za prve trajne snimke njihovih djela na starim instrumentima iz pročišćenih partitura, bez redakcijskih intervencija.

Hrvatski barokni ansambl dobitnik je diplome «Milka Trnina» Hrvatskog društva glazbenih umjetnika 2001., nagrade «Orlando» Dubrovačkih ljetnih igara 2014., nagrade «Ivan Lukačić» Varaždinskih baroknih večeri 2016. i 2024. te Nagrade Grada Zagreba 2020.

Zbog posebno zanimljivih, virtuoznih, živih i angažiranih interpretacija, glazbena ih kritika kao i publika svrstavaju u sam vrh hrvatske glazbene reprodukcije.

Nakon dvije godine studija kod panflautista Damiana Luce, LISELOTTE ROKYTA studirala je sviranje panove frule s međunarodno poznatim rumunjskim sviračem Nicolaeom Pîrvom na Muzičkojj akademiji u Hilversumu i na Akademiji umjetnosti u Amsterdamu. Pohađala je majstorske tečaje kod Gheorghe Zamfira i Simiona Stanciua. Redovito je putovala u Rumunjsku kako bi se upoznala s autentičnim rumunjskim stilom sviranja. Liselotte se smatra jednom od vodećih nerumunjskih umjetnica panove frule koja je savladala rumunjski stil sviranja ovog instrumenta.

Liselotte ima dugogodišnju suradnju s nizozemsko-kanadskim orguljašem André Knevelom, u Europi s Martinom Mansom (Nizozemska) i Jaroslavom Tůmom (Češka). Nastupala je u Češkoj, Slovačkoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Nizozemskoj, Rumunjskoj, Poljskoj, Kanadi, Južnih Africi i Bahreinu. Snimila je niz nosača zvuka, a nedavno je izašao Syrinx na s kojim svira solistički repertoar i repertoar s Eliškom Novotnom (Supraphon).

Kako pedagoginja stekla je puno iskustva na Muzičkoj akademiji u Amsterdamu, Zwolleu i Tilburgu, kao i na Bourdon Institute of Advanced Musical Studies. Godine 2007. započela je svoju privatnu nastavničku praksu u Nizozemskoj, Češkoj i Kanadi. Liselotte je direktorica Međunarodnog festivala božanske flaute koji se održava svake godine u listopadu u Rožnovu pod Radhoštěm (Češka).

STANISLAV ŠURIN rođen je 1971. godine u Trnavi. Studirao je orgulje i crkvenu glazbu na Konzervatoriju u Bratislavi, na Dijecezanskom konzervatoriju u Beču, na Akademiji izvedbenih umjetnosti u Bratislavi u klasi profesora Ivana Sokola i privatno kod profesora Johanna Trummera u Grazu. Kao crkveni orguljaš nastupao je u mnogim medijskim prijenosima službi (inauguracije slovačkih predsjednika, posjeti pape Ivana Pavla II. i dr.). Surađivao je sa Slovenskom filharmonijom, s kojom je izveo nekoliko skladbi za orgulje i orkestar. Kao solist nastupio je 2000. godine s Nacionalnim simfonijskim orkestrom Tajvana na premijeri Janáčkove Glagoljaške mise na Tajvanu. Orguljaške recitale svira u Europi, SAD-u, Meksiku, Kanadi, Japanu, Hong Kongu, Rusiji, Uzbekistanu i Kazahstanu. Snimio je nekoliko solističkih  nosača zvuka (u katedrali u Grazu, u Schubertkircheu u Beču, u trnavskoj katedrali, u bazilici sv. Nikola u Trnavi i Dolnom Kubínu).

Osnivač je i organizator orguljaških festivala u Trnavi, Piešťanima, Skalici, Bratislavskoj katedrali i dr. U razdoblju od 2006. do 2007. radio je kao biskupijski glazbenik Bratislavsko-trnavske nadbiskupije. Djeluje kao savjetnik u popravcima i rekonstrukcijama povijesnih orgulja i u izgradnji novih orgulja (npr. u dvorani Slovačke filharmonije, Katedrali sv. Martina u Bratislavi, Katedrala sv. Emerama u Nitri, itd.). Tom se problematikom bavi i kao publicist i organizator. Godine 2000. organizirao je Međunarodnu organološku konferencija koja je bila usmjerena na problematiku zaštite povijesnih orgulja. U godinama 1999. – 2002. bio je glavni urednik Adoramus Te, časopisa za sakralnu glazbu. Trenutno predaje na Katoličkom sveučilištu – Institutu za sakralnu umjetnost na Spiskom kaptolu.

Djeluje i kao skladatelj. Autor je Trnavske mise koja se izvodila uz Slovačku filharmoniju u Budimpešti, Čeljabinsku i Seattleu (SAD), a izdana je na nosaču zvuka 2016. godine. Izdao je i nekoliko pjesmarica  antifona, duhovnih i svjetovnih pjesmama, a 2013. godine njegove Deux chansons élégiaques na izvorne tekstove Paula Verlainea i Guillaumea Apollinairea objavljene su i kao notna publikacija s nosačem zvuka.

Godine 2009. nagrađen je Nagrada Sebastian za izniman doprinos ostavštini djela Johanna Sebastiana Bacha, a 2016. godine Biskupska konferencija Slovačke dodijelila mu je Nagradu Fra Angelico za njegov „osobni doprinos kršćanskim vrijednostima u kulturi u Slovačkoj”.
Također, dobitnik je Međunarodne nagrade Federico II 2022. godine u sicilijanskom gradu Cefalù .

Kako je završio i Diplomatsku akademiju Karol Rybárik, u kontekstu umjetničkog djelovanja bavi se kulturnom diplomacijom i prezentacijom slovačke umjetnosti u inozemstvu.

BRUNO PHILIPP diplomirao je klarinet u klasi prof. Milka Pravdića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Prepoznatljiv umjetnički izričaj izgradio je na Konzervatoriju u Parizu za vrijeme trogodišnjeg usavršavanja te na brojnim seminarima kod renomiranih svjetskih klarinetista.
U svojoj karijeri bilježi dugogodišnju uspješnu suradnju s pijanistom Ivanom Batošem te solističke nastupe uz Simfonijski orkestar HRT-a, Tamburaški orkestar HRT-a, Dubrovački simfonijski orkestar, Zagrebačke soliste, Trondheim simfonijski orkestar, Hrvatsku komornu filharmoniju, Ansambl LADO, Hrvatski komorni orkestar, Varaždinski komorni orkestar, Zadarski komorni orkestar, Filharmoniju Transilvanija, Fraktale, Gudački kvartet Rucner, Gudački kvartet Porin, Cameratu Cantilly, Papandopulo kvartet. Član je više komornih sastava, a u Zagrebačkom puhačkom triju 2020. godine  obilježio je jubilarnu 50.-tu godišnjicu ansambla s turnejom u Norveškoj. U sklopu koncertnog ciklusa Osječka glazbena srijeda, Zagrebački puhački trio dobiva nagradu za najbolje izvođačke domete u sezoni 2018/2019.
Sa Zagreb klezmer triom nastupio je u cjelovečernjem koncertu ciklusa U ozračju tambure s Tamburaškim orkestrom HRT-a koji je u cijelosti snimljen za HRT.

Od osvojenih nagrada izdvaja se pobjeda na 1. hrvatskom natjecanju mladih umjetnika Papandopulo 2012. te 2. mjesto na Međunarodnom klarinetističkom natjecanju u Cluju 2011., kao i nagrada Udruženja rumunjskih kompozitora.
Bruno Philipp umjetnik je koji nadahnuto kombinira različite žanrove i stilska razdoblja, a njegov solistički opus često zahvaća praizvedbe suvremenih autora, od kojih mu je nekolicina posvetila svoja djela: M. Makar, D. Bobić, O. Jelaska, D. Detoni, N. Njirić, Z. Novačić, J. Magdić, T. Uhlik, T. Buritch, V. A. Jockin, T. I. Borić, L. Lin-Ni. Redovito snima za potrebe fonoteke Hrvatskog radija. Od 2011.-2017. osmišljava i vodi glazbeno-edukativnu emisiju za djecu i mlade – Glazbena kutijica u sklopu Obrazovnog programa Hrvatskog radija, prvi program. Dugogodišnji je pedagog u statusu profesora savjetnika na Glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu. Od 2023. zaposlen je kao prvi klarinetist u Orkestru Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

FRANJO PEĆARIĆ (1995.) rođen je u Vinkovcima gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje. Maturirao je u Glazbenoj školi Alberta Štrige u Križevcima 2014. godine odjel tambure i teorijski odjel. Iste godine upisao je Muzičku akademiju u Zagrebu, smjer Glazbena pedagogija. Glazbenu pedagogiju diplomirao je 2019. godine pod mentorstvom v. pred. Veljka Valentina Škorvage, a iste godine je upisao i novootvoreni instrumentalni integrirani studij, smjer tambure koji je diplomirao 2021. godine.

Tijekom glazbenog obrazovanja kao solist i član raznih komornih sastava osvojio je niz prvih i drugih nagrada na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima. Od rujna 2018. godine je zaposlen kao nastavnik tambure u Glazbenoj školi Frana Lhotke u Sisku. Redoviti je sudionik i predavač stručnih skupova za nastavnike tambure u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje te Hrvatskog društva tamburaških pedagoga. Sa svojim učenicima osvaja zapažene rezultate na državnim i međunarodnim natjecanjima. Godine 2023. promoviran je u zvanje profesora mentora.

Gradski tamburaški orkestar Ivan Goran Kovačić Sisak osniva 2020. godine u kojem djeluje kao voditelj i dirigent. S kolegama na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2021. godine, osnivač je i član novog sastava na umjetničkoj sceni – Zagrebački tamburaški kvartet, a iste godine postaje i naslovni asistent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu na odsjeku za Glazbenu pedagogiju i Tambure. Sudjeluje i u snimanju dva autorska nosača zvuka Tomislava Uhlika i Tihomira Ranogajca. Od akademske godine 2023./2024. upisuje doktorski studij za komornu glazbu na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.

MILAN HIBŠER

Diplomirao je filozofiju i religijsku kulturu na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Nakon studija filozofije upisuje Institut za crkvenu glazbu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu gdje orgulje studira i diplomira kod prof. Mirte Kudrne a improvizaciju kod prof. Ante Knešaureka.

Redovito pohađa seminare i majstorske tečajeve interpretacije orguljaške glazbe od kojih valja istaknuti: José Luis González Uriol (Španjolska), Roman Perucki (Poljska), Mario Penzar (Hrvatska), Karen de Pastel (Austrija), Danijel Drilo (Njemačka), Gabriel Bestion de Camboulas (Francuska), Lorenzo Ghielmi (Italija) itd.

Završio je magistarski studij orgulja i sakralne glazbe (sa najvišim ocjenama – pohvala summa cum laude) na Akademiji za glasbo u Ljubljani u klasi prof. dr. sc. Maria Perestegija (orgulje), prof. Maksa Strmčnika (improvizacija) i prof. Ivana Florjanca (orguljaška kompozicija).

Za magistarski recital, izveden na orguljama franjevačke crkve u Ljubljani, dobio je Prešernovu nagradu.

Kao orguljaš korepetitor, improvizator i aranžer snimio je nekoliko CD-a. Bavi se skladanjem liturgijske, komorne, zborske  i orguljaške glazbe te je pridruženi član Hrvatskog društva skladatelja i član Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Za svoj skladateljski rad dobio je dvije brončane nagrade na međunarodnom natječaju za nove skladbe “CRO PATRIA”, 2018. i 2019. godine te dvije srebrne nagradu na natječaju Hrvatskog sabora kulture 2020. i 2022. namijenjene puhačkom orkestru. Jedan je od rijetkih hrvatskih orguljaša koji se aktivno bavi orguljaškom improvizacijom. Kao orguljaš nastupao je u BiH, Sloveniji, Austriji, Italiji, Češkoj, Njemačkoj i Mađarskoj a u Hrvatskoj je svirao na svim većim festivalima orguljaške glazbe (Orgulje Zagrebačke katedrale, Ciklus orgulje Heferer, Zvuci orgulja Zagrebačke katedrale, Ars organi Sisciae, Orguljaška baština otoka Visa, Orguljaške večeri u Požeškoj katedrali, Orguljski festival “Petar Nakić” itd.). Titularni je orguljaš bazilike  Sv. Antuna Padovanskog na Sv. Duhu u Zagrebu a povremeno je svirao i u Zagrebačkoj katedrali.

U statusu docenta predaje kolegije Orgulje, Improvizacija te ostale srodne predmete na Institutu za crkvenu glazbu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.

Uzbudljive virtuozne izvedbe Edina Karamazova na lutnji i gitari, s repertoarom koji se kreće od klasika 16. stoljeća do suvremene glazbe, prikupile su izvrsne recenzije i kritike i neviđene pohvale kritičara u Europi i Americi. Kao solist nastupao je i snimao s vodećim međunarodnim ansamblima i umjetnicima rane glazbe, uključujući Hilliard Ensemble, Hesperion XX, Andreasa Scholla i Stinga.

Vrhunski interpret, majstor sviračke tehnike na brojnim ranim i suvremenim gudačkim instrumentima te izvanredan umjetnik recitala – Edin Karamazov nastupao je u amsterdamskom Concertgebouwu, Wigmore Hallu, Berlinskoj filharmoniji, Berlinskom Konzerthausu, Alter Oper Frankfurt, Herkulessaal Münchenu, Konzerthausu u Beču, kao i na festivalima kao što su Bachfest Leipzig, Schleswig-Holstein, Rheingau, Mosel, Potsdam, Istanbul Bach, Espinho, Musica Antiga Lisabon, Santander Cantabria, Bach Swidnica, Silesia Sonans Festival, Bolzano, Prag i dr.

EDIN KARAMAZOV svira nekoliko trzaćih instrumenata različitih kultura i epoha te ostaje predan istraživanju upotrebe lutnji u modernoj glazbi i suvremenim improvizacijskim kontekstima. Osim solo karijere, uživa u suradnji s pjevačima i instrumentalistima kao što su Andreas Scholl, Nuria Rial, Dorothee Oberlinger i Pavel Steidl u različitim stilovima i kontekstima. Njegova opsežna diskografija uključuje nosače zvuka Come heavy sleep s djelima Brittena i Bacha (alpha records), XXI (Suvremena glazba za solo lutnju; Lumaudis), Lutnja je pjesma (uključujući arije s Andreasom Schollom. Renée Fleming i Stingom; Decca), Pjesme iz labirinta sa Stingom (Deutsche Grammophon), Wayfaring Stranger (narodne pjesme) i Lutesongs s Andreasom Schollom (Decca), Reminiscencije za gitaru i gudački kvartet, Mosaiques za gitaru i violinu sa Stefanom Milenkovichem (Lumaudis) te Seance za gitaru, lutnju i violončelo s Borisom Andrianovim (Lumaudis).

Aparte je objavio album Canciones s Andreasom Schollom koji obuhvaća glazbu J.S. Bacha i Lea Brouwera te album za dvije gitare s djelima Mozarta, Haydna i Schuberta zajedno s Pavelom Steidlom. Sony Classical/deutsche harmonia mundi objavio je vrlo hvaljeni album Bach: Dialogues with Dorothee Oberlinger. Coviello Classics je 2020. objavio Španjolsko putovanje s Nuria Rial, Croatia Records album Lacrimae za glas, gitaru i lutnju s Božom Vrećom.

Štićenik jednog od vodećih dirigenata 20. stoljeća – Sergiua Celibidachea, Edin Karamazov započeo je svoju glazbenu karijeru s klasičnom gitarom i osvojio prve nagrade na četiri gitaristička natjecanja. Nastavio je studij barokne lutnje kod Hopkinsona Smitha u Scola Cantorum Basiliensis.

KATARINA JAVORA (Zagreb) je maturirala klavir u Glazbenoj školi Blagoje Bersa u Zagrebu u klasi profesorice Renate Strojin Richter. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu je diplomirala orgulje u klasi profesorice Ljerke Očić, dok je čembalo učila kod profesora Pavla Mašića, a diplomirala u klasi profesorice Višnje Mažuran. Na Akademiji u Zagrebu je također završila i studij teorije glazbe.

Osvojila je nekoliko nagrada na natjecanju HDGPP, te nagradu fonda Janka Šanjek. Kao solist i u komornim sastavima nastupala je na raznim festivalima u Hrvatskoj, BiH, Austriji, Češkoj, Italiji i Francuskoj, kao i na na natjecanjima Ferdo Livadić, Petr Eben, mo. Vinko Lesić i tribini Darko Lukić. Diplomski studij orgulja (koncertni smjer) je završila pri Universität für Musik und darstellende Kunst u Beču u razredu profesora Pier Damiana Perettija, dok je čembalo učila kod profesora Emanuela Schmelzera Ziringera.

Pohađala je seminare za interpretaciju orguljske i čembalističke literature u Hrvatskoj i inozemstvu (Theo Jellema, Martin Sander, Bernhard Klapprott, Nathan Laube, Hans Fagius, Lorenzo Ghielmi, Luigi F. Tagliavini, Christoph Bossert, Aline Zylberajch, Jean Baptiste Robin i mnogi drugi). Katarina je završila program usavršavanja u francuskom gradu Toulouseu gdje je studirala orgulje u klasi prof. Michela Bouvarda i prof. Jana Willema Jansena, dok je čembalo učila u klasi prof. Yasuko Bouvard.

Predaje glazbeno teorijske predmete u Glazbenoj školi Franjo Lučić, te je dugi niz godina orguljašica u župnoj crkvi Sv. Male Terezije od Djeteta Isusa te crkvi Marije Pomoćnice u Zagrebu.

Trubač DARIO TESKERA rođen je u Našicama. Diplomirao je trubu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1995. godine u klasi profesora Stanka Selaka. Za vrijeme i nakon završetka studija u Zagrebu, usavršavao se pohađanjem privatnih poduka profesora Antona Grčara (Akademija za glasbo, Ljubljana). Od 1996. godine započinje dvogodišnje usavršavanje na Trubačkoj akademiji u Bremenu (Trompeten- AkademieWerder) gdje ima priliku učiti od vodećih trubača solista i trubača orkestralnih glazbenika renomiranih orkestara (Los Angeles Filharmonic, Montreal Symphony Orchestra, Philharmoniker Hamburg i dr.).

Kontinuirano se usavršava na seminarima, u pedagoškom radu i području sviranje trube. Od 1998. do 2018. godine djeluje kao trubač solist Simfonijskog orkestra HRT-a. Nastupa kao solist uz pratnju eminentnih domaćih i stranih orkestara, na recitalima uz pratnju klavira ili orgulja te kao član više ansambala komorne glazbe (ansambl Ad Gloriam, trio Vallis Aurea, SimplyBrass kvintet, trio Fiat Lux i dr.). Od 1999. godine bavi se pedagoškim radom u svojstvu nastavnika trube na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Bubnjar i udaraljkaš BORNA ŠERCAR rođen je 1972. u Zagrebu. Diplomirao je u klasi prof. Igora Lešnika na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i stekao zvanje diplomirani akademski muzičar i profesor udaraljki. Dobitnik je nagrade Status za najperspektivnijeg mladog glazbenika na području jazza (1999.) i nagrade Status za najboljeg jazz bubnjara (2014.). Za diskografsku nagradu Porin nominiran je 2008. godine u nekoliko kategorija, od kojih valja istaknuti kategoriju za najbolju jazz kompoziciju. Početkom 2009. osniva jazz kvintet Borna Šercar's Jazziana Croatica koji izvodi njegove autorske kompozicije inspirirane hrvatskom klasičnom i etno glazbenom baštinom. S Jazzianom Croaticom već je u prvoj godini postojanja imao zapažene nastupe po Hrvatskoj i inozemstvu, album A Little Book Of Notes u izdanju Aquarius Records-a nagrađen je i Porinom (2011.). Iste godine ansambl je dobio i nagradu Franjo Dugan za najbolji koncert održan u Salonu Očić na kojem su praizveli kompoziciju Miljenka Prohaske posvećenu upravo njima. Od jeseni 2009. djeluje u ansamblu Orient Expresto pod vodstvom Mateja Meštrovića s kojim je već nastupio u Samoboru, Zagrebu, Beču i Tokiju. U proljeće 2011. godine osniva i svoj trio i izdaje svoj drugi nosač zvuka za Aquarius Records pod nazivom Event. Porina ponovno dobija 2013. godine za skladbu Melancholy sa albuma Nehaj u izvedbi Borna Šercar Jazziana Croatica.

Borna je svestrani umjetnik. Surađuje s kazalištima kao kompozitor glazbe za predstave (HNK Rijeka, HNK Split, ZKL , GK Žar-Ptica, Narodno pozorište Tuzla i dr.) i kao scenograf (HNK Rijeka, HNK Split. i dr.). Bavi se slikanjem te je postavio nekoliko samostalnih izložbi u Samoboru, Vukovaru, Virovitici, Vrbovcu, Zagrebu i dr. Također, dugi niz godina bavi se i pisanjem poezije. Prvu zbirku pjesama i slika Glazbene vjetrenjače objavio je 2010. godine.

KLAPA LEGGERO djeluje od lipnja 2014. godine kao šesteročlani muški vokalni ansambl. Na svojstven i unikatan način izvode mnoge glazbene žanrove, od autohtone dalmatinske i klapske pjesme, preko domoljubnih napjeva, novokomponirane duhovne te klasične sakralne glazbe, sve do popularnih melodija. U tom periodu bilježe nastupe na mnogim koncertima i manifestacijama u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Austriji. Redovan su gost projekta EthnoRemake. 2016. godine nastupaju i na Uskrsfestu sa pjesmom „Buđenje“, a spot istoimene pjesme promoviraju 2019. godine. Klapa je izdala i dva nosača zvuka gdje na svojstven način, temeljen na njihovim obradama, izvode pjesme duhovne glazbe ali i poznatih melodija iz raznih krajeva lijepe naše. Članovi klape su: Antonio Bogojević i Ivan Jelić – prvi/drugi tenor; Kristijan Ištvanić – drugi tenor; Tomislav Fratrić – bariton; Marko Ivanov i Zvonimir Vidović – bas.

Na hrvatskoj i međunarodnoj glazbenoj sceni od 2013. godine djeluje profesionalni ansambl pod nazivom PROJEKT LAZARUS, iza čijeg se neobičnog imena krije glavni cilj djelovanja ovoga ansambla – revitalizacija hrvatske glazbene baštine. Projekt Lazarus osnovan je u okviru udruge Hrvatski glazbeni centar, a idejni je začetnik i osnivač ansambla bas Robert Palić, član Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Istraživanje, revitalizacija, promocija i prezentacija hrvatske glazbene baštine primarni su ciljevi Projekta Lazarus koji se realiziraju kroz dva osnovna procesa; istraživanjem nepoznate i neobrađene glazbene literature nastale u razdoblju od 16. do 18. stoljeća u suradnji sa stručnjacima za navedeno razdoblje, modelirajući profesionalni ansambl neophodan za pripremu i izvođenje glazbenog materijala. Ansambl Projekt Lazarus osobito je usmjeren na prezentiranje djela koja u suvremenoj povijesti nisu ugledala svjetlo dana, ili se pak rijetko izvode, kao i onih za koja ne postoje audio ili video zapisi. U nastojanju otimanja zaboravu vrijednih spomenika hrvatske glazbene baštine, nepresušnom vrelu potvrde pripadnosti zapadnoeuropskom kulturnom i civilizacijskom krugu, glazbenici Projekta Lazarus izvode djela skladatelja tzv. rane hrvatske glazbe, poput Ivana Lukačića, Vinka Jelića i Ivana Šibenčanina, no posebno izdvajamo Damjana Nembrija, skladatelja rođenog u Hvaru 1584. godine, čije je do ovoga trenutka jedino sačuvano djelo Brevis et facilis psalmorum iz 1641. godine ansambl Projekt Lazarus izveo na koncertima u zemlji i inozemstvu, a prigodno je u 2015. godini obilježena i 120. obljetnica rođenja utemeljitelja suvremene hrvatske muzikologije dr. Dragana Plamenca, čije su posljednje istraživanje i studija bili upravo psalmi Damjana Nembrija. Umjetnički voditelji ansambla su dirigenti Darijan Ivezić i Franjo Bilić, umjetnička suradnica, pijanistica i producentica Martina Mičija Palić, a vanjski je suradnik ansambla uvaženi akademik,
muzikolog Ennio Stipčević.

ZRINKA POSAVEC, akademska glazbenica, pjevačica, vokalna pedagoginja, kantautorica, dirigentica, producentica i pjesnikinja, rođena je 1981. u Đakovu. Na Umjetničkoj akademiji u Osijeku diplomirala je glazbenu kulturu, a zatim se usmjerila isključivo na usavršavanje glasa, te diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studij pjevanja u klasi profesorice Lidije Horvat – Dunjko. Nakon završetka Muzičke akademije glas je usavršavala kod eminentnih vokalnih pedagoga i opernih umjetnika Hrvatske i regije (Vitomir Marof, Martina Gojčeta i Olivera Miljaković). U spoju tradicijske glazbe, kojom se počela baviti već od ranog djetinjstva i klasične glazbene naobrazbe započela je solističku karijeru 2014. Njezini su koncerti etno glazbe Hrvatske i regije prepoznati kao iznimno značajni glazbeni događaji. U njezinim se glazbenim recitalima isprepliće klasičan stil pjevanja, jazz i zvuk Orijenta. Zrinka Posavec bavi se, između ostalog, i  etnomuzikologijom, zapisujući i obnavljajući tradicijsku građu cijele Hrvatske. Surađuje je s nizom kulturno – umjetničkih društava u Hrvatskoj i inozemstvu kao i sa školama folklora i institucijama koje se bave tradicijskom kulturom. Također je 2007. osnovala ženski vokalni ansambl Zwizde čiji su nastupi zapaženi i cijenjeni. Urednica je i producentica glazbenog albuma Op, lonci lončići (Croatia Records, Zagreb, 2015.). Taj je album nominiran za diskografsku nagradu Porin 2016. u kategoriji folklorne i etno glazbe. Objavila je tri samostalna albuma: Pantomima – Sevdah & Panonika (MAST produkcija, 2016.), Gradovi i sela (MAST produkcija, 2018.) i Pjesme o ljubavi i tijelu (Croatia Records, 2021.). Nominirana je za diskografsku nagradu Porin 2017. U rujnu 2020. praizveden je njezin koncert sakralne glazbe za glas i orgulje Zdravo, zvizdo morska pisan na tekstove iz kantuala Filipa Vlahovića Kapušvarca iz 1736. u suradnji sa orguljašicom Katarinom Javorom. Iste godine piše i glazbu za kazališnu predstavu Opera Ćelava pjevačica prema motivima Ćelave pjevačice E. Ionesca izvedenoj u produkciji Dramske akademije u Zagrebu. Djeluje kao vokalna pedagoginja, radeći kao nastavnica pjevanja u Umjetničkoj školi Franje Lučića u Velikoj Gorici. Zrinka Posavec piše poeziju, dosad je objavila dvije knjige poezije: Soba za buđenje (Matica Hrvatska Đakovo, 2015.) i Pjevaj, Molly (Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2020.).

KREŠIMIR FABIJANIĆ rođen je u Zagrebu. Osnovno i srednje glazbeno obrazovanje stekao na Glazbenoj školi Pavla Markovca u klasi prof. Živka Koceva. Diplomirao je trubu 1997. godine na Akademiji za glasbo u Ljubljani u klasi prof. Stanka Arnolda. Usavršavao se na majstorskim tečajevima interpretacije za trubu kod prof. Stanka Arnolda, prof. Ole Edwarda Antonsena, prof. Edwarda Carrola, prof. Johna Wallacea i dr. Baroknu trubu usavršavao je kod prof. Crispiana Steele-Perkinsa i prof. Michaela Lairda (London). Dobitnik je I nagrade na Natjecanju učenika i studenata Hrvatske u Križevcima 1990. godine. Kao solist nastupao je uz pratnju Zagrebačkih solista (HNK, Osijek 1997.), Zagrebačke filharmonije (KDVL Zagreb, 1995.), Varaždinskog komornog orkestra (VBV, 1999.) i Hrvatskog baroknog ansambla čiji je aktivni član od 2000. godine. U suradnji s orguljašima Alenom Kopunovićem-Legetinom, Anđelkom Igrecom i Goranom Vidnjević Fabijanić nastupao u domovini i inozemstvu. Snimao je za Hrvatski radio i televiziju. Član je prvog hrvatskog mariachi sastava "Los Caballeros" sa kojim je održao veliki broj koncerata širom Hrvatske i u inozemstvu , snimio 2 CD-a i sudjelovao na Encuentro internacional del Mariachi y la Charreria u Guadalajari (Mexico) 2000. i 2002. godine. Stalno zaposlen kao profesor trube na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

MARIO LONČAR rođen je 1989. godine u Koprivnici gdje završava osnovnu glazbenu školu u u klasi prof. Tihomira Klaučeka, dok srednju glazbenu školu pohađa u Varaždinu, u klasi prof. Darka Navoja. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu završio je studij trube u klasi doc. Marina Zokića. Više puta je sudjelovao na državnim natjecanjima HDGPP-a gdje osvaja 1. i 2. nagrade te svira na završnom koncertu, a 2010. osvaja 1. nagradu na državnom natjecanju. Sudjelovao je na međunarodnom natjecanju trubača u Ohridu gdje osvaja 1. nagradu, a 2012. godine osvaja 1. nagradu na međunarodnom natjecanju Petar Konjović u Beogradu te sudjeluje u finalu međunarodnog natjecanja u Ulmu. Tijekom glazbenog obrazovanje pohađao je razne seminare i majstorske tečajeve kod priznatih hrvatskih i svjetskih pedagoga (Stanko Arnold, Igor Coretti-Kuret ,Guillaume Couloumy, Jon Faddis, Reinhold Friedrich, Uwe Köller, Anthony Plog, Laura Vukobratović i drugi ). Dva puta nastupa kao solist sa Simfonijskim Puhačkim Orkestrom Oružanih Snaga RH, te kao solist uz pratnju Zagrebačke filharmonije. Tijekom studija radio je kao stalni vanjski suradnik u Simfonijskom orkestru HRT-a i Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija. Od 2016. godine djeluje kao 1. trubač Zagrebačke filharmonije. Aktivno djeluje u brass quintetu BC Brass i Ad Gloriam brass.

MARCO GRAZIANI (Rijeka, 1988.) violinu je počeo učiti u dobi od sedam godina kod prof. Krunoslava Peljhana u glazbenoj školi I. M. Ronjgova u Rijeci, a od 2000. godine i kod prof. Leonida Sorokowa, u čijoj klasi je 2010. diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, stekavši zvanje magistra muzike. Iste godine postaje i asistent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje od 2016. djeluje kao docent. Koncertni je majstor Zadarskog komornog orkestra od 2011., a od 2012. do 2016. obnašao je funkciju koncertnog majstora orkestra Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Od 1999. redovito pohađa mnoge ljetne i zimske seminare u Hrvatskoj, Austriji, Italiji i Japanu, pod vodstvom profesora Dore Schwarzberg, Marine i Leonida Sorokowa, Alexandra Vinnitzkoga, Pavela Vernikova, Pinchasa Zukermana, Viktora Tretyakova, Gerharda Schulza i Zakhara Brona. Polazi ljetne seminare u Sieni, pri sveučilištu Accademia Chigiana, te, zahvaljujući fondaciji Stauffer, mjesečne majstorske seminare koje održava poznati talijanski violinist Salvatore Accardo u Cremoni. Kao solist i član raznih komornih sastava nastupa na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima gdje postiže zapažene rezultate. Višestruki je dobitnik prvih nagrada na Hrvatskim natjecanjima učenika i studenata glazbe i plesa, natjecanju Zajčevi dani, Etide i skale, europskom natjecanju Alfredo i Wanda Marcosig u Goriziji, natjecanju Grand Prix Lions Cluba Rijeka i na natjecanju Istria Nobilissima, pri kojem je, osim prve nagrade, osvojio i posebnu nagradu u obliku snimanja nosača zvuka u Trstu. Nosač zvuka je snimio uz pratnju uglednog armenskog pijanista Rubena Dalibaltayana. Laureat je velikih međunarodnih natjecanja u Lisabonu, Moskvi, Astani i Beču. Proglašen je najuspješnijim mladim glazbenikom godine 2006. te je osvojio nagradu Zagrebačke filharmonije i PBZ Carda. Dobitnik je i državne nagrade Stjepan Šulek za najbolju violinističku izvedbu u 2005. i 2006. godini za izvedbu Prvog violinskog koncerta S. Prokofjeva. Godine 2007. primio je godišnju nagrade grada Rijeke za vrhunske koncertne, umjetničke i natjecateljske uspjehe u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je nagrade Ivo Vuljević, za sveukupno umjetničko djelovanje u 2014. godini. Solistički, u komornim sastavima i s orkestrima uspješno se predstavio publici u Hrvatskoj, Austriji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Italiji, Nizozemskoj, Litvi, Njemačkoj, Portugalu, Poljskoj, Japanu i Rusiji. Nastupio je kao solist sa Slovenskom filharmonijom, Festivalskim simfonijskim orkestrom u Lisabonu, Kaunaškom filharmonijom, Vojvođanskim simfonijskim orkestrom, Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Orkestrom opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, Orkestrom opere HNK u Splitu, Zagrebačkim solistima te s Hrvatskim, Splitskim, Zadarskim i Varaždinskim komornim orkestrom. Godine 2009. snimio je svoj drugi nosač zvuka u suradnji s violončelistom Stjepanom Hauserom, na kojemu se nalaze djela Bacha, Kodalya, Sollime i Händela/Halvorsena. Godine 2011. osnovao je Hrvatski gudački kvartet s kojim je ostvario mnogobrojne zapažene nastupe te pobijedio na natjecanju Tribina Darko Lukić u Zagrebu, 2014. Godine 2012. osvojio je prvu nagradu na prvom izdanju Hrvatskog natjecanja mladih glazbenih umjetnika Papandopulo. Dvije godine kasnije nagrađen je nagradom Judita za nastup na Splitskom ljetu, za izvedbu Violinskog koncerta u D-duru P. I. Čajkovskog.

OLIVIER PENIN (1981) klavir je počeo svirati s pet godina, a postao članom zbora Maîtrise de Caen sa šest. Završivši svoje obrazovanje s Premier Prix diplomom, 2004. godine izabran je za jednog od titularnih orguljaša bazilike svete Klotilde. Danas je jedini titularni orguljaš i zadužen je za religioznu glazbu. Kao takav, piše i aranžira djela te je započeo novu tradiciju održavanja mjesečnih orguljaški recitala subotom, kao i godišnji majstorski seminar o majstorima Svete Klotilde i njihovim izvorima inspiracije, u kojemu sudjeluju studenti iz cijelog svijeta. 2013. izdaje nosač zvuka Homage to the masters of St Clotilde za izdavačku kuću Festivo. Tisak hvali njegove tehničke kvalitete, govoreći o „mjehurićima šampanjca“, „poeziji“, „čistom francuskom duhu“, kao i o njegovu „prirodnom rubatu“, „ekspertnom sviranju“ i „transparentnosti“ (časopis Choir and Organ, koji je albumu dao četiri zvjezdice). U ožujku 2016. novi je nosač zvuka izdala kuća Bayard, a distribuirala Hamonia mundi. To je „posveta Franku“, s trima koralima za orgulje, motetima za zbor i orgulje (s vokalnim ansamblom Basilica) i dvama djelima Stéphana Delplaca. Njegova je koncertna karijera obilježena eklekticizmom. Eklekticizmom, prvenstveno, u izboru djela, među kojima se mogu naći Bachova djela, kao i romantičarska djela ili suvremene kompozicije. Njegov je eklekticizam također vidljiv u izboru i raznovrsnosti skupina s kojima surađuje. Orguljaš je zbora O'Trente (dirigent M. Korovitch), vokalnog ansambla Aedes (dirigent Mathieu Romano) i vokalnog ansambla Basilica, mladog i profesionalnog zbora koji je osnovao s Marcom Korovitchem za izvođenje glazbe za zbor i orgulje. Aktivno nastupa i kao solist s raznim orkestrima izvodeći razna djela (Händelovi koncerti, Saint- Saënsova Simfonija…) Na radiju je nastupao kao solist i s raznim formacijama. Ne zanemaruje niti komornu glazbu; nastupa u manjim formacijama (duo, trio i osobito s harfom), za koje također aranžira glazbu. Redovan je gost na festivalima u raznim zemljama Europe (Francuska, Nizozemska, Njemačka, Slovenija, Hrvatska, Belgija itd.), SAD-a, Meksiku, Japanu itd. U sklopu njegovih aktivnosti njegovi se videi objavljuju na YouTubeu i sada prelaze milijun pregleda.